Vrbnik kroz povijest
Želite li osjetiti duh minulih vremena uklesan u kamenu, ispjevan starinskom čakavštinom, ispisan zlatnim slovima glagoljice? Posjetite Vrbnik nad morem, otkrit će vam povijesnu priču tkanu 900 godina.
2000. godine Vrbnik je obilježio svoj 900-ti rođendan, naime prvi put je njegovo ime zapisano u Dragoslavljevoj darovnici, glagoljskoj ispravi iz 1100. godine. Arheološki ostaci potvrđuju pak da je drevni Vrbnik još i stariji da su ovdje obitavali ljudi već u neolitiku, a tragove u prostoru ostavila su ilirska plemena Japodi i Liburni, potom Grci i Rimljani.
Potkraj VI. i početkom VII. st. dok je otok još bio pod bizantskom vlašću, doseljavaju Hrvati, koji ovdje stvaraju svoje jako uporište, kaštel – dobro utvrđeni grad opasan zidinama, uzdignut na s mora nepristupačnoj stijeni, što je bila odlična zaštita od nasilnih osvajača u doba ratova, te od gusara i lopova. Povijest Vrbnika usko je povezana s krčkim knezovima Frankopanima – imućnim i utjecajnim velikašima koji su obilježili srednjovjekovnu povijest otoka Krka od 1118. do 1480., da bi potom sudjelovali u prijelomnim povijesnim trenutcima na kopnu. Poznata je krčka obitelj potekla upravo iz Vrbnika, a ostatci njihova dvorca Gradec i danas se nalaze ponad Vrbničkog polja. S njihovom vladavinom Vrbnik doživljava svoj potpuni procvat kao dobro organizirana gradska sredina u kojoj je život bio uređen statutom. Vrbnički statut nastao je 1388., u vrijeme Ivana i Stjepana Frankopana „…da pravedni i pošteni ostanu u svojim pravima, a krivci da budu kažnjeni…“. Pisan je hrvatskim jezikom na glagoljici i po postanku je drugi takav hrvatski statut.
Vrbnik je stoljećima bio i snažno kulturno glagoljaško središte. U vrbničkom glagoljskom skriptoriju nastao je najveći broj danas sačuvanih glagoljskih rukopisa, a mnogi od njih kao vrlo vrijedne knjige bogato ukrašene minijaturama i iluminacijama krase poznate svjetske knjižnice. U Vrbniku je odrastao i prvi hrvatski glagoljaški tiskar Blaž Baromić, osnivač Senjske tiskare. Gotovo je nevjerojatno kako su se brzo popovi glagoljaši ne samo upoznali s tiskom, već su i ga i prihvatili kao dragocjeni izum.
Tradicija pisane riječi, važnost koja se pridavala knjizi, učenju i školovanju pridonijela je i velikom broju obrazovanih ljudi osobito u XIX. st. Sinovi težaka, stočara, ribara i obrtnika svoja prva znanja stiču u privatnim glagoljaškim školama u Vrbniku, učeći od domaćih obrazovanih svećenika da bi potom studirali po uvaženim europskim sveučilištima u Padovi, Beču, Pragu. Spomenut ćemo samo neke. Ivan Feretić (1769.-1839.) svestrani pop glagoljaš bio je učitelj, pjesnik, povjesničar. Dragutin Antun Parčić (1832.-1902.) redovnik, glagoljaš, leksikograf i fotograf. Za politički i kulturni život otoka Krka u preporodno doba osobito je važan odvjetnik dr. Dinko Vitezić, 1871. pokrenuo je otvaranje Hrvatske čitaonice prve na Kvarnerskim otocima, 1873. postaje prvi hrvatski zastupnik za istarsko-otočnu pokrajinu u parlamentu austrijskog dijela Austro-Ugarske, aktivno je radio na poboljšanju života otočana pa pokreće brojne gospodarske projekte. 1898. sa svojim bratom utemeljuje Knjižnicu obitelji Vitezić, a 1904. i Dječje zabavište. Vrbnik je dao i tri krčka biskupa dr. Bartolomeja Bozanića (1879.–1854.), dr. Ivana Josipa Vitezića (1806.-1877.), Franju Anijana Feretića (1816.-1893.) i aktualnog kardinala Josipa Bozanića. Niz svećenika, teologa, redovnika i misionar je dug, pa se često Vrbnik nazivao i gradom svećenika. To ne znači samo da se u Vrbniku velika važnost pridavala duhovnim zvanjima, već i obrazovanju.
Popis znamenitih Vrbenčana je dug, a Vrbenčanke? Povijest o njima šuti, no netko je morao i odgojiti sinove intelektualce! Vrbnički običaji nisu dopuštali ženama da obrađuje zemlju i bave se teškim fizičkim poslovima, otočani kažu da su bile gospe. One su dakle brinule o odgoju djece, kućanskim poslovima, bavile se ručnim radom o čemu svjedoči i bogato urešena narodna nošnja, a mnoge su od njih i čitale. Mogućnost za formalno obrazovanje dobivaju već 1848. godine kada se otvara prva škola za djevojčice na otoku Krku. 1877. otvoren je i Pripravni učiteljski tečaj što je brojnim djevojkama omogućilo da postanu učiteljice. 0d tada je Vrbnik dao blizu 100 meštric.
Dina Valković
Zapisnici, sjednica i skupština “Hrvatske čitaonice” u Vrbniku
Knjiga Zapisnici, sjednica i skupština “Hrvatske čitaonice” u Vrbniku 1871.-1929. djelo je dvojce autora: Mihovila Bolonića i Petra Strčića. Tiskana je u Krku 1971. godine od strane Povijesnog društva otoka. Možete je pronaći i pročitati na slijedećem linku.
Vrbnički statut
U Vrbniku, koljevci glagoljaštva prepisan je u XVI. stoljeću prema predlošku od 1388. godine Vrbnički statut i to glagoljskim ustavom i kurzivom. Drugi je po postanku među hrvatskim statutima, dolazi odmah poslije Vinodolskog te kao i ostali većinu svojih propisa posvećuje kaznenom pravu. Više o Vrbničkom statutu pročitajte na slijedećem LINKU.
Krčka biskupija-Vrbnički dekanat
Pojavom i širenjem kršćanske vjere u prvim stoljećima poslije Isusa Krista na istočnoj obali Jadrana nastajala su crkvena, biskupska sjedišta. Jedno od tih zasigurno je bila i Krčka biskupija sa sjedištem u gradu Krku kojeg stari rimski natpis iz IV. st. naziva “splendidissima civitas Kuryktarum”.
Krčka biskupija obuhvaća otoke: Krk, Rab, dio Paga, Cres, Lošinj, Ilovik (Sv. Petar), Susak, Unije, Velike i Male Srakane.
Prvi biskup teritorijalno proširene krčke biskupije bio je Krčanin Ivan Antun Sintić (1792 – 1837). Nakon njega slijedili su biskupi ovim redom: Vrbničanin Bartol Bozanić (1839 – 1854), Vrbničanin Ivan Josip Vitezić (1854 – 1877), Vrbničanin Franjo Anijan Feretić (1880 – 1893), Vološćanin Andrija Marija Sterk (1894 – 1896), Slovenac iz Kobdila kraj Gorice Antun Mahnić (1896 – 1920), Slovenac iz Solkana kraj Gorice Josip Srebrnić (1923 – 1966), Krčanin Karmelo Zazinović (1961 – 1989) i Vrbničanin Josip Bozanić (1989 – 1997), danas zagrebački nadbiskup-metropolita.
Sadašnji biskup mons. Valter Župan, zaređen je za biskupa u krčkoj katedrali 15. ožujka 1998., a prvi je krčki biskup rodom s otoka Lošinja i deseti biskup ujedinjenih kvarnerskih biskupija.
Osnivanjem Riječke metropolije 27. srpnja 1969. godine Krčka je biskupija, zajedno s Porečkom i Pulskom, postala područnom biskupijom ove sjevernojadranske crkvene pokrajine kojoj i danas pripada.
Danas se Krčka biskupija prostire na 1.130 km2. Zaštitnik joj je sv. Kvirin, biskup sisački i mučenik iz IV. st., a suzaštitnici sv. Gaudencije, biskup osorski iz XI. st., i sv. Kristofor, starokršćanski mučenik.
Ova je otočka biskupija podijeljena u 6 dekanata (krčki, omišaljski, vrbnički, creski, malološinjski i rapski) te ima 51 župu.
Više informacija o Krčkoj biskupiji možete pročitati na slijedećem linku.
Crkvica Sv. Marka podno Risike
Istaknuti položaj ruševnih ostataka crkvice Svetog Marka na izdvojenom poluotočiću u priobalnom dijelu naselja Risika u općini Vrbnik plijeni svojom romantičnom ljepotom u jednom od najljepših krajolika istočne obale otoka Krka. Spomenuti poluotočić zatvara malu pjeskovitu uvalu, koja je stoljećima bila u funkciji zakloništa za oluja koje često pustoše morskim kanalom. Strateški položaj ovog lokaliteta prepoznale su prve ljudske skupine koje su ovdje doplovile s obližnjeg kopna na prijelazu mlađeg kamenog u bakreno doba, tijekom četvrtog tisućljeća prije Krista. Njihova mala naseobina bila je smještena na pristupnom sedlu te uz stjenovitu sjevernu obalu poluotočića. Prije nekoliko godina bagerom je posječen dio vazdazelenog grmlja mahače kojom je obrašten poluotok, pri tome je razrovan i tanki sloj smeđeg lesolikog tla kojeg je veći dio ubrzo djelovanjem kiša i bure otplavljen u more. Obilaskom terena ovdje su uočeni brojni usitnjeni ulomci keramičkog posuđa, ali i odbitaka te dijelova oruđa načinjenog od kremenog rožnjaka. Privatni sakupljači su tijekom proteklih desetljeća na ovom mjestu prikupili različite primjerke kremenih oštrica i nožića, kao i lijepo obrađene strelice. Nažalost, nekontroliranim radovima na poluotoku veći dio površine ovog prapovijesnog priobalnog staništa je uništen.
Zbog osiguranja kvalitetnog nadzora plovidbe burnim kanalom tijekom rimske vladavine na južnom i jugoistočnom dijelu poluotočića, povrh pješčanog žala u prvom stoljeću nakon Krista biva izgrađen prostrani kompleks zgrada, odnosno u prvoj fazi izgrađena je priobalna vila. Skup pravokutnih prostorija naslućuje se u konfiguraciji terena, a dio zidova građenih uz uporabu priklesanog kamena vezanog čvrstim vapnenim mortom vidi se u profilu strme obale iznad austrijskog pristanišnog gata, kao i na zaravanku obraštenom mahačom i trnjem. Dio kompleksa je uništen prirodnom erozijom tla zbog povišenja razine mora za oko dva metra, te prigodom izgradnje pristanišnog gata i pristupne obale. U posljednje vrijeme preostali dio antičkog arhitektonskog kompleksa se devastira izgradnjom platoa za montažne kućice i drvene nadstrešnice, koje i tako nagrđuju prostor. Postoje brojni sakupljeni ulomci antičke keramike, stakla i metalnih predmeta koji se danas čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. Izdvajamo nekoliko primjeraka brončanih fibula, dijelova nošnje, kao i nekoliko brončanih novčića. Nalazi svjedoče o egzistenciji ove vile tijekom više stoljeća rimske vladavine. Na erodiranom dijelu priobalja strše rimski zidovi više od metra visine, a na tragovima podnica prostorija naziru se ostatci mozaika, odnosno kockica bijele i crne boje, ali i krupnijih kocki od crvene opeke. Tragovi podnih opeka specifičnih oblika sugeriraju nam i postojanje sustava hipokausta, odnosno podnog grijanja. U privatnom posjedu u risičkom Donjem selu nalaze se i ulomci arhitektonskih kamenih elemenata, poput baza stupova. Postoji mogućnost da je u sklopu antičkog zdanja u ranokršćanskom razdoblju bila izgrađena prvobitna crkva. Sve navedene natuknice upućuju nas na postojanje ostataka kvalitetnog antičkog arhitektonskog kompleksa, kojeg bi trebalo istražiti i konzervirati u sklopu čitave turističko-rekreativne zone uz plažu.
U zaleđu poluotočića u prošlosti su pri eksploataciji pijeska otkrivani antički grobovi, odnosno grobnice omeđene i prekrivene velikim opekama. Ova antička nekropola je nekontroliranim iskopom pijeska uništena. Napominjemo da se brijeg povrh uvale naziva Skudelni, što može upućivati na ostatke polomljene keramike ili na eksploataciju gline za potrebe izrade keramike. Prestankom uzgoja stoke čitav brijeg je obrastao u neprohodnu makiju, pa ne možemo pružiti konkretnije podatke o ovom lokalitetu.
Tijekom srednjeg vijeka razvijaja se naselje Risika s nizom manjih zaselaka, u kojima su postojale (danas porušene) crkvice Sv.Jeronima i Sv.Mavra. Povrh Gornjeg sela na predjelu Mirce nalazi se prostrani antički i kasnoantički kompleks, prekriven oranicama omeđenim gromačama, za kojeg predaja vezuje i postojanje nekog kloštra. U povijesnim vrelima se spominje jedna “kartuzija” s crkvom Sv Mavra, danas nepoznata položaja. Nepoznati graditelji su u povijesno neutvrđeno vrijeme na vršnom dijelu zaravanka poluotočića izgradili crkvicu posvećenu Svetom Marku. Ona je bila stvarni ali i duhovni čuvar ovog dijela krčkog priobalja, te važan orijentir za pomorce i ribare. Crkvica je bila u funkciji (prema biskupskim vizitacijama) tijekom 16. 17. i 18. stoljeća. U vrijeme propasti Mletačke države, odnosno francuske uprave početkom 19. stoljeća zatrte su mnoge bratovštine koje su brinule o kapelama, a nestaju i pojedine istaknute obitelji koje su crkve održavale i brinule o njihovim nadarbinama. Tako je i kapela Sv. Marka napuštena, građa raznesena, te su do danas preostali samo dijelovi obodnih zidova. Crkvica je građena od priklesanog lomljenca i breče položenog u pravilne redove, ima oblik nešto izduljene pravokutne prostorije s istaknutom polukružno opisanom apsidom. Dužine je ukupno 8.70 m, od čega je lađa duga 6.50 m, a apsidalni plašt 2.20 m (ovo su vanjske dimenzije građevine). Debljina zidova iznosi između 58 i 60 cm, osim apsidalnog luka koji zbog nosivosti polukalote ima širinu od 68 cm. U zidnoj strukturi zamjećuje se korištenje ulomaka bijelog mramora kao građevnog materijala. Mramorni komadići su trošni, strukture nalik kristaliziranom šećeru, očito se radi o donesenim ulomcima neke monumentalne dekorativne plastike od kararskog mramora povađene iz ruševina obližnje rimske vile. Nisu sačuvani elementi dekorirane crkvene opreme ili arhitektonske dekoracije, pa je datacija spomenika otežana. Triumfalni luk apside nad svetištem nije zidan od lijepo klesanog kamena, već je zidan od na nož položenih plosnatih blokova breče ili opeka. Nedostatak okvira vratnica ili prozorčića također otežava dataciju. Ipak, proporcionalni odnosi tlocrta objekta (odnos širine i dužine) upućuju na napuštanje romaničkih uobičajenih proporcija, lađa se skraćuje i približava pravokutniku, što odaje gotički stilski koncept, unatoč zadržavanju «romaničke» polukružno opisane apside. Već je odavno poznato da se sakralne građevine u izvangradskim područjima grade u duhu konzervativnih naručitelja, odnosno mjesnog stanovništva, koje sporo i nevoljko prihvaća arhitektonske novotarije i modu. Spomenimo primjer obližnje crkvice Sv.Nikole (kasnije Duha) na Gradecu (u srednjem vijeku zvanom Rogoznik), izgrađene uz dvor krčkih knezova, (dakle moćnih investitora) 1325. godine, koja također u svom tlocrtnom obliku, pa tako i načinom pokrivanja odaje sklonost k romaničkoj tradiciji.
Titular crkvice, Sveti Marko (evanđelista) nije baš čest u našim krajevima. On svakako pripada razdoblju razvijenog srednjeg vijeka. Skloni smo razmišljanju da je poticatelj gradnje crkvice bio jedan od krčkih knezova, Marko, koji je gospodario otokom i boravio u Gradecu na prijelazu između kraja 13. i prvih desetljeća 14. stoljeća. Krčki knezovi rado su bili patroni pri gradnji novih crkava, koje su dobivale titulare upravo po njihovim imenima (Bartol, Stjepan, Nikola, Ivan ). Stoga smo skloni gradnju ove kapele datirati u sam kraj 13. stoljeća ili početak 14. stoljeća. Naravno, ne možemo isključiti mogućnost da je ova crkva podignuta nad tragovima nekog starijeg, ranokršćanskog zdanja, poput crkve Svetog Petra podno Čižića ili Svetog Nikole u Ogrulu, no to će se moći utvrditi nakon istražnih radova.
Ranko Starac, arheolog, PPMHP – Rijeka
Kugina kuća-August Šenoa
Knjiga pod nazivom “Povjestice” djelo su autora Augusta Šenoe. Knjiga je izdana 1997.godine. Jedna od povjestica nosi naziv “Kugina kuća”, a radnja se odvija u Vrbniku kojeg je poharala kuga. Više o svemu pročitajte na slijedećem LINKU.
